Make Sex Great Again

Imam 26 godina i samo sam jednom u životu doživjela orgazam. I to prije osam godina dok sam se žurila na vlak za Zagreb. Bila je jesen, ležala sam na ofucanom kauču u svom dnevnom boravku i trgala noktima komadiće bijele kože s naslonjača kada sam iznenada osjetila nešto snažno poput udarca vrele snježne grude u preponama. Kasnije sam u vlaku s osmijehom na licu čistila prljavštinu ispod noktiju i slala prijateljicama poruke o onome što se upravo dogodilo. Napokon sam mogla odahnuti i reći: normalna si, doživljavaš orgazme, sve je u redu s tvojim tijelom. Nitko od prijatelja me nije doživio, euforija me držala još nekoliko dana, a s vremenom je uspomena na to slatko poslijepodne ishlapjela (u tolikoj mjeri da sam morala napregnuti mozak i dobro razmisliti o tome kako uopće opisati orgazam, meni tako stranu i daleku pojavu). Utučena, pomirila sam se sa svojom tužnom sudbinom; osjećala sam se baš kao i nekoć kada sam kao dijete nastavila igrati Play Station nakon što mi se potrgao joystick iako sam znala da neke nivoe nakon toga jednostavno više nikada neću moći prijeći.

Jednom sam doživjela orgazam, ali bolje nikada nego jednom jer je imati nadu opasno za ljude poput mene. To je kao kada pokušavate preboljeti nekoga s kime nikada zapravo niste ni bili; samo ste nekoliko puta izašli van, ljubili se na klupici usred noći, a onda vas je ta osoba prestala pozdravljati na ulici i vi ne možete izbaciti iz glave onaj trenutak kada ste osjećali povezanost, kada ste sjedili tako blizu jedan drugoga. Orgazam i ja sjedili smo jedan pokraj drugoga i gledali se u oči u dnevnom boravku mog obiteljskog stana prije osam godina, a zatim je on pokupio svoje stvari i otišao, a ja ga od tada bezuspješno tražim u starim pohabanim naslonjačima i u rasklimanim podstanarskim krevetima.

Ponekad me krene hvatati panika kada slušam svoje prijateljice kako pričaju o seksu i o orgazmima. Već sam na četvrtoj čaši, prsti mi smrde po cigaretama, glupavo se smijem dok si neopaženo prislanjam kažiprst uz vrat i mjerim puls. Osjećam kako se polako gubim dok razmišljam o tome kako sam često razmišljala o ručku i brojala izostanke s faksa u glavi dok sam vodila ljubav čak i s onima koji su mi se sviđali i kojima sam se ja sviđala. Sjetim se s kolikom sam predanošću ponekad glumila da mi je fantastično samo da ih ne razočaram, da me ne ostave. S vremenom sam shvatila da sam zapravo cijelo vrijeme bila u krivu kada sam mislila da bi me oni zbog toga mogli ostaviti – ta, oni me baš zbog toga i vole! Tu sam, ali nisam: ne mogu me nikada u potpunosti imati jer postoji taj jedan neuhvatljivi dio mene koji im je tako blizu, a tako daleko. I svi su uvjereni da će baš oni uspjeti i izbaviti me iz mog mraka jer potajno vjeruju u svoju veličinu i (potajno) misle za sebe da su vrhunski ljubavnici. Šapnem im na uho svoju malu tajnu i evo ih na koljenima, lica im se sjaje dok mi pokušavaju dokazati svoju predanost i svoju veličinu.

Dok se oni bore s mojim tvrdoglavim tijelom i svim tim pregibima i naborima, ja zaklopim oči i ubrzo sam negdje drugdje: ponekad prebirem po uspomenama, a ponekad zamišljam kako se seksam s nepoznatim muškarcima i ženama u prljavim toaletima, mračnim hodnicima, uskim, zagušljivim ormarima. Vuku me za kosu, leđima grebem po vlažnim zidovima, ližu mi ruke dok mi guraju svoje prste u usta, a kada otvorim oči i ugledam iznad sebe zgrčena lica onih koji me vole ne mogu se ne zapitati: je li ovo prijevara? Jesam li ja loša osoba? Možda nas knjige i filmovi zaista kvare – proždrljivo sam godinama trpala u sebe sve te rečenice i slike o ljubavi i o treperenju i o tjelesnim užicima svih onih muškaraca i žena koji svojim golim tijelima prljaju čiste plahte. Kažu da je orgazam bivanje u trenutku – možda zato ni ne znam živjeti sada i ovdje, ja živim u slikama, u pričama u svojoj glavi. Prokleti orgazam, zbog tog se sranja cijeli život osjećam kao izopćenica, sve me frendice gledaju tužnim očima kada slušaju kako opet nisam svršila. “Moraš pogledati novi Netflixov dokumentarac o ženskom orgazmu”, govore mi, a ja preokrećem očima. Iscrpljena sam, ne da mi se više, osjećam se kao da se cijeli svijet zabavlja, a ja sam jedino dijete koje je alergično na sladoled. Jednom je za faks zadatak bio napisati tužnu životnu priču, a ja sam možda trebala pisati o tome kako mi je onaj jedan jedini orgazam uništio život jer otada znam da mogu, ali ipak ne mogu. Nemojte me krivo shvatiti: volim seks, ali volim i pobjeđivati, a zbog (ne)orgazma se uvijek osjećam kao gubitnik.

Pokušavam shvatiti zašto; nisam odrasla u konzervativnoj obitelji – dobro, tata me jednom gađao kondomima koje je našao ispod mog jastuka i rekao mi da sam kurva, ali nisu me tjerali da idem u crkvu i mama mi je dala izvrstan savjet ljetos dok smo slušale neki par kako se glasno seksa tijekom noći u apartmanu do nas: “nemoj nikada biti s nekim tko te ušutkava za vrijeme seksa”. Odličan savjet mama, ali apsolutno neprimjenjiv na moju trenutačnu situaciju jer se prvo trebaš seksati s nekim da bi te taj netko mogao potencijalno ušutkati. Kod mene suša vlada već neko vrijeme, zadnji sam se put zaljubila dok sam se seksala, a onda sam dobila seen i to je tragedija od koje se još uvijek oporavljam. Baš sam osjetljiva, često se zapitam gdje je moj stari polarni medvjed kojeg sam voljela i kojeg mama uvijek spominje u društvu kada me želi osramotiti – “mazala se crvenim ružem i ljubila ga, uhvatili smo je par puta kako se trlja s njim, vukla ga je svuda za sobom, presmiješno”. Da, urnebes, sjećam se dan danas kako je moj susjed Luka na mom sedmom rođendanu simulirao seks s tim istim polarnim medvjedom i tako oskvrnuo moj prvi brak. Sjećam se i razočarenja na bakinom licu kada me uhvatila u škakljivom položaju u svojoj spavaćoj sobi kada sam imala pet, šest. Moguće je da sam ugradila taj pogled u sebe pa sada baka i dalje razočarano prati sve moje seksualne aktivnosti. Ako je tako, sigurna sam da se već neko vrijeme dosađuje.

Žao mi je bako, ali čini mi se kao da se ljudi u zadnje vrijeme sve manje seksaju. Trebaš se prvo probiti kroz labirint poruka i seenova, čekati otprilike sedam-osam sati da odgovoriš nekome na poruku jer ne želiš ispasti preočajna, a onda moraš obavezno objaviti neke užasno smiješne storyje na Instagramu da on ili ona znaju da imaš predobar život i gomilu prijatelja i da se zabavljaš najbolje ikada dok scrollaš po viewovima i tamo tražiš njegovo ili njezino ime. Onda vikendima objaviš neki predivan selfie ili sebe u dugoj crvenoj haljini i čekaš… Čekaš da ti pošalje stotku ili vatricu ili da te pita gdje si, što radiš mačko, mačkice? Da sam bar mačka, mačkica i da spavam cijeli dan na radijatoru i ne razbijam glavu time jesam li nešto krivo napravila, zašto sam odmah odgovorila na poruku, zašto me ne voli?!? I tako prolaze dani, tjedni, mjeseci i godine, početno uzbuđenje prelazi u bijes i u mržnju i nitko se i dalje ne seksa. Seks je pred izumiranjem, seks je kao (onaj moj stari) polarni medvjed – svi ga vole, ali nedovoljno da se potrude da ga zaista i spase od ekstinkcije.

Možda je seks zapravo cijelo vrijeme precijenjen, ali nitko ne priča o tome. Baš kao što se ne priča ni o tome da djeca vrlo rano razotkriju čari svoga tijela pa vježbaju na plišanim igračkama i s jastucima. “Gledaj kako stalno vuče tog medu za sobom, baš slatko.” Ženski orgazmi su isto još uvijek tabu, svi se zgražaju kada netko spomene pičku: već vidim da će mi se nakon ovog posta javiti netko iz uže familije pa se zato unaprijed ispričavam što sam osramotila našu obitelj jer sada svi znaju da imam 26 godina i da razmišljam o drugim ljudima kada se seksam s nekim ljudima. Lako nanjušim one koji su odrasli na pornićima – to su najčešće oni bez osjećaja koji briju na gušenje i ostale moderne izmišljotine, a vidiš da ni uz pomoć Googlea ne bi znali pronaći klitoris. I kako da se čovjek onda ne prepusti svojim maštarijama?

Možda je seks stvarno precijenjen, ali gledajte mene: igram plejku sa strganim joystickom već godinama, stalno jedno te istu igru, znam sva pravila i sve prečace, a još uvijek nisam odustala. Lupam po potrganim tipkama u nadi da će se popraviti – kao kada tresneš daljinski u zid pa on čudesno proradi. Nadam se da mene nitko ne treba baciti u zid, ali tko zna? Ja sam zapravo ona osoba kojoj zavidiš jer još uvijek nije pogledala nijedan od tvojih najdražih filmova. “Uh, blago njoj, da barem ja mogu sve to gledati ispočetka”, zamišljam vas kako me ne sažaljevate, a ja se ne osjećam kao čudakinja koja u trenucima očaja ide na spavanje s električnom četkicom za zube. If you know what I mean.

Make sex great again,
jer ako dopustimo da seks izumre, izumrijet će i moja vjera u orgazme,

Vaša Lucija.

P.S. Nemojte mi slati nemoralne ponude u inbox bez nekoliko osnovnih informacija o sebi i svojim interesima. Obavezno priložiti recentnu fotografiju uz tekst, ty very much.